Mirisna biljka Ružmarin

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je zimzeleno sredozemno grmlje koje naraste do 1 m . Njegovo iglasto lišće i vršci upotrebljavaju se kao začin. Lišće je na gornjoj strani zeleno i glatko, a na donjoj dlakavo te ima žlijezde s eteričnim uljima. Ružmarin ima unekoliko gorak, trpak i aromatičan okus, koji podsjeća na smolu, a miris je izrazit i prijatan. Ako ga želite posaditi u domaćem vrtu, najbolje će uspjeti u proljeće ili jesen s 20 do 30 cm dugim sadnicama. Ružmarin nije zahtjevna biljka. Dobro podnosi i ljetnu sušu. U ožujku ili travnju odsijeku se odumrle grane, a može se i po želji oblikovati. Uspješno se može uzgajati i u loncima na prozorskoj dasci. U proljeće lonac se prenese na balkon ili na vanjsku stranu prozora, a u jesen ponovno u stan. Može se čuvati osušen , odlično se očuva u (maslinovom) ulju, a svježe grančice i vrške mogu se također zamrznuti. Jelima se dodaju svježe grančice ili vršci, često i nasjeckane. Osušen se dodaje tako da se gnječi među prstima. Ružmarinom se može začiniti svinjsko, janječe meso i divljač, (riblje) juhe i umake, kobasice i salame, jela od rajčica (npr. juhe, umake, priloge), jela od tikvica, patlidžana, mahuna, šparoga i gljiva. Ružmarin se dodaje marinadama za divljač i ribu, (pečenu) janjetinu, pečena svinjska leđa (zajedno s paprom, češnjakom i timijanom), perad i domaćeg zeca. Marinada može biti sasvim jednostavna, samo od ulja i ružmarina. Vrškove se prije pečenja dodaju u trbušnu šupljinu janjeta, pitomog zeca ili peradi. Mediteranska kuhinjabez ružmarina se ne možemo ni zamisliti. Grančicom ružmarina namočenom u (maslinovo) ulje često se mažu ribe i meso prije pečenja na roštilju. Kada se peče kruh, u pećnicu se dodaje grančica ružmarina. Ružmarin se najbolje kombinira s timijanom, a veoma dobro ide i uz češnjak, peršin i šafran. Jelima se dodaje na početku kuhanja. Spada među izrazito aromatične začine, stoga se upotrebljava u malim količinama.