Mirisna biljka Timijan

Timijan (Thymus vulgaris) je trajno polugremlje koje naraste do 50 cm . Lišće je sitno, sivo-zeleno i pri krajevima posuvraćeno. U zalistku niču ružičasti cvjetovi. U Sloveniji uzgajaju timijan po vrtovima i kao začinsku biljku. Sadi se po ivici gredice, među opekama i posudama. Njegove brojne podvrste rastu divlje na Sredozemlju, a kod nas na krasu, jer voli suhe i sunčane položaje. Timijan prijatno miriše na kamfor, jer njegovi cvjetovi i lišće sadrže puno eteričnog ulja. Bere se cijela biljka, prije no što potpuno cvijeta. Nakon prvog reza u svibnju ili lipnju, cvijeta još jednom u rujnu, kada se može ponovno rezati. Količina eteričnog ulja zavisi od sadržaja zemlje i klimatskih okolnosti. Timijan je već pradavna ljekovita biljka. Njegovu dezinfekcijsku snagu su znali već Egipćani, koji su ga upotrebljavali za balzamiranje mrtvih. Grci su ga kao mirisnu biljku dodavali napitcima i sirevima, a Rimljani su veoma cijenili njegov ljekoviti učinak. Benediktinski monasi su ga u ranom srednjem vijeku donijeli iz Sredozemlja u centralnu Europu. Kao ljekovita biljka timijan je kod nas u narodnoj medicini manje poznat i cijenjen od njegovog divlje rastućeg srodnika, poljske majčine dušice, iako je ljekoviti učinak kod kašlja jači. Aromatično lišće se dodaje mirisnim buketima, nadjevima, umacima, juhama i jelima od mesa. Oparak se pije kao čaj za bolju probavu i protiv mamurnosti, zaslađen medom pomaže kod teškog kašlja, prehlade i upale grla. Važno je da s upotrebom ne pretjeruje. Veoma se pažljivo mora upotrebljavate kod beba i male djece. Pripravke s timijanovim uljem ili timolom nikada im se ne nanose na lice ili pod nos. Također,treba biti pažljivi i pri nanošenju na kožu prsa ili leđa. Dugotrajna upotreba zubne paste ili vodice za usta s timolom ,može uzrokovati alergijske reakcije, zato ih treba povremeno zamijeniti. Bolesnici s bolestima štitne žlijezde su osjetljivi na timol. Timijanove kupke ne uzrokuju neželjene učinke, ali svakako nisu prikladne u slučaju kožnih bolesti ili većih oštećenja kože, kod teških grozničavih i infekcijskih bolesti, u slučaju visokog krvnog tlaka i slabosti srca.